ucrtavam krug
na zidu čekanja
prislonjenih leđa
na ranjena krila
prešutim slova imena
u plamenu vatre
grudi prepunih bola
očekujem toplinu
ispaljenog metka
u srce
kako bih oči zatvorila
na početku tvoga sloma
slutim kako tama
neće dočekati jutra
zagrlit će dušu
odvesti je na kraj retka
suzama natopljenog stiha
Tonka
katarinab
10/03/2013 at 12:59 pm Permalink
očekujem toplinu
ispaljenog metka
u srce
Pozdrav Mirjana 🙂
10/03/2013 at 1:14 pm Permalink
zagrlit ce dusu
odvjesti je na kraj retka
suzama natopljenog stiha
Pozdrav Peki
10/03/2013 at 8:14 pm Permalink
Vrlo poetično…i tako dirljivo.
Lijep pozdrav!
10/03/2013 at 8:21 pm Permalink
🙂 pozdrav svima
10/03/2013 at 8:46 pm Permalink
Jako lijepo.
Odlično.
LP