Zrno vječnosti

Noćas,

kad kazaljke se poklope,

dođi u moje misli

da sanjamo zajedno

san

pun želja nedorečen

Pogledaj se u ogledalo

namjesti šminku

popravi nabor na haljini

k’o nekad u osam

pred matursko veče

Pronađi u ovom trenutku

zrno vječnosti

i oprosti

što moram da odem

niz neke daleke ceste

bez nemira i straha

Ti možda i ne znaš za njih

Kao što ne znaš

da sve biva lijepo

na početku

a da na kraju

uvijek samo sebe imamo

Naša srca postaće mudrija

moje slabe ruke

nedjeljom popodne

poslije dobrog ručka

listaće nedopisani

dnevnik jedne mladosti

Zaboraviću

malu škrinju s bezimenom pričom

davno zakopanu u tajnom vrtu

među pogledima što postaju zli

ubojiti i opasni

I skriveni prolaz

koji vodi na ona mjesta

gdje smo se udvarali

voljeli i svađali

Mnogo toga ću još zaboraviti

polako tonući u tišinu

iznad koje lebdi

pogled tvojih beskrajnih očiju

7 komentara za "Zrno vječnosti"

  1. julija
    26/03/2012 at 10:24 pm Permalink

    Lijepa su sjećanja koja dozivaš u san svjestan da se neće ponoviti. Svjestan da je svaka mlada ljubav lijepa, zanesena, a onda, nakon svih faza kroz koja ona prolazi, čovjek ostaje sam. Srce postaje mudrije, ali ta mudrost ne raduje. Pišeš lijepo, zanimljivo, kao insert jedne proživljene priče. Veliki pozdrav Sumiko 🙂

  2. dinko1941
    27/03/2012 at 5:51 am Permalink

    Prekrasne su to misli iz sjećanja ljubavnih zagrljaja, sva ljepota je kad duša kaže da je voljena bila. Pozdrav 🙂

  3. faiza
    27/03/2012 at 11:36 am Permalink

    prelijepe misli Sumiko
    pozdrav

  4. Jim Corbet
    27/03/2012 at 12:53 pm Permalink

    Lijepo, predivne pjesme pišeš, pozdrav Sumiko!

  5. songfordead
    27/03/2012 at 5:31 pm Permalink

    predivna pjesma iako je tugom pisana

    Pogledaj se u ogledalo
    namjesti šminku
    popravi nabor na haljini

    puno pozdrava sumiko
    SFD

  6. shadea
    27/03/2012 at 6:13 pm Permalink

    Divni stihovi dragi Sumiko!Sjetni ali nekako odaju dojam pomirenosti sa svijetom i sudbinom.
    “Kao što ne znaš

    da sve biva lijepo

    na početku

    a da na kraju

    uvijek samo sebe imamo”…
    Topao pozdrav i osmjeh ti ostavljam! 🙂

  7. stefi
    27/03/2012 at 9:19 pm Permalink

    Zaboraviću

    malu škrinju s bezimenom pričom

    davno zakopanu u tajnom vrtu
    Mada je davno zakopana nije zaboravljena.Priča kroz pjesmu odlično ispisana.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.