Ti ne znaš tko sam dok kradem te
Tek  probuđenom danu
I prkoseći taštini ubirem poljupce
Kao rane jagode, poluzrele,
Što dozrijevat će na mojim prsima.
Ti ne znaš tko sam dok kradem
Mladost tvojih godina
Napajajući na izvoru, gorske rijeke,
Svu požudu izgubljenog hoda
Pustinjskim tlapnjama o sreći.
Ti ne znaš tko sam dok kradem
Sve misli tvoje vještinom,
Koju samo žena putena nosi
U pokretu tijela, u govoru bez riječi.
Ti ne znaš tko sam, a predaješ se
I  strast o kojoj ništa znao nisi
Blaguješ na mojim bedrima
Dok kradem te danu što, tek, se budi

kradem te

ako vam se da ovu verziju vidjeti