U tihoj noći cvile prazne žice

To vjetar njiše ljuljačke za ptice

Nad mutnom rijekom jato vijuga

Pjesma uvijek ode putem juga.

 

Opalim lišćem posuti su puti

Prolazi jesen kroz drvored žuti

K’o drhtave ruke grane se tresu

Listopad stiže na moju adresu.

 

Godine su samo stabla u nizu

Prvo je drvo zadnjem sasvim blizu

Dugo prokišnjava ovo tijelo

A toplinu išće, sunca bi htjelo.

 

U gluhe sate ječe tanke strune

To se srce u moj povratak kune

Jer zna, kad potroši životnu prugu

Posljednji vlak putuje prema jugu.