Pala magla  preko snenih njiva

gdje je Mjesec da obasja pute

sudbina od mene jutro skriva

u krilu jedne jeseni žute.

 

Čemu se nadati, kamo poći

tražiti život il’ crnu raku

gdje odlazim pod okriljem noći

prema svjetlu il’ još većem mraku.

 

Ne bojim se ničeg, na sve spreman

prepuštam se kao list na vjetru

neka me u propast nosi neman

uživat ću i u zadnjem metru.

 

Pala magla preko snenih njiva

a ja sam taj što prkosno kroči

u umornom tijelu duša sniva

i kada  su beživotne oči.