Vjetar šumi, grli gore
polja traže plug i kosu
vali krase sinje more
zemlja sluti dragu rosu.

Odsjaj lune srebri grane
tih je sada brijeg i dol
Hrvat sluti nove rane
srcem svojim ćuti bol.

Jecaj zore, vapaj jutra
izdajom se rosi zrak
ući ćemo o već sutra
u potpuni gluhi mrak.

U tom mraku, u toj tami
nazrijet će se samo krijes
bolje da smo bili sami
nego skupa svi u lijes.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.