O, zoro previj mi otvorene rane

buncam izmučen u postelji od trnja

otvoren je prozor s istočne strane

da iz mene izađe noć nikad crnja.

 

Još u crvenom mlazu stihovi teku

nikog drugog nema da tu silu spriječi

pucanj u grudi ne pronalazi jeku

svemir je opet tih i mrtve su riječi.

 

Ne vjeruj zvijezdama da ti vrijeme nije

razbijeni mi snovi na zemlji leže

taj trapez u visinama divno sije

zaljulja srce a dolje nema mreže.