14.02.2018.

ZA LJUBAV U SLIKAMA SJEĆANJA

I jutro i dan i sve dane da mi je preskočiti,

da mi se probuditi tamo negdje od prije,

još prije tog jutra kada je sve krenulo,

krenulo kao san, kao bajka još ne ispričana.

Da mi se vratiti u dane od prije tvog pozdrava,

onih riječi što upola ne razumjeh,

da mi se vratiti.

Sve bih drukčije, baš sve bih sada

samo da mi se vratiti.

I danima, mjesecima,

a i godina me dohvatila kao grč u utrobi,

Drži, steže, veže i ruje kroz tijelo

kao rovac kada zemlju razgrće,

a ja se branim, branim se suzama.

Možda smo mogli, možda da si imao nadu,

možda da sam nadu imala, da sam pokušala,

ali nisam znala kako, nisam znala zašto sada,

zašto i od kuda izranja ruka što te prisvaja, odnosi,

a ja te ne mogu zadržati jer riječi više ne pomažu,

riječi su samo zvuk bez sadržaja.

I gledam te jutros ponovo, i znam to više nisi ti.

Ništa ostalo nije od onog dana, onih riječi

što razumjela nisam, tada, a sada ih suzama

razumijem.

Ruka u ruci kao spona, kao nedjeljivo, kao mi,

volio si gradom tako, kao da ništa ne može odvojiti

ni ruke, ni spone, nedjeljivo.

Tražim ruku, tražim osmjehe ostavljene po ulicama,

poglede u izlozima i dodire po stolovima

gdje odlazili smo jer volio si pub i ljude u njemu.

Razgovarao sa potpunim strancima kao da se

savršeno dobro poznajete

i smijao se mom čuđenju, nevjerici dok sam te

promatrala u žaru vaših razgovora.

Sve je nestalo, ukradeno iz slika sjećanja,

sve je nestalo prije svitanja dana

kada posvuda o ljubavi govore,

kada ljubav o ljubavi pjeva i daruje,

i daruje sebe,

a ti,

svojom ljubavi moj život

ponovo si vratio k sreći

vjerujući u sutra, u još desetak,

desetak naših, najljepših.

Danas te više nema.

Svratit ću u

Mali Medo i kao nekad

nazdraviti Crnom Kraljicom,

reći:“ Slàinte „ za nas,

za ljubav koja je ostala

u slikama sjećanja.

 

14.02.2019. prva godina tuge

6 komentara za "14.02.2018."

  1. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    14/02/2019 at 12:45 pm Permalink

    S tugom u tuzi…a ljubav je ostala u tvom peru, u tvom srcu u sjećanju…iako tužni lijepi su stihovi Tonka…a ljubav je živa i biti će uz tebe za uvijek…lijepi pozzzz

  2. Marija
    Marija
    14/02/2019 at 1:39 pm Permalink

    Čežnja, ljubav i ljepota stiha!

  3. Mihaela
    Mihaela
    14/02/2019 at 8:52 pm Permalink

    “Ništa ostalo nije od onog dana, onih riječi”

    Sve je ostalo i nikuda iz tebe neće otići. Bila je ljubav i ostala je ljubav. Do kraja. Stihovi od srca otkinuti!

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    15/02/2019 at 5:52 am Permalink

    Sve ostaje u škrinjici našeg srca ili u ovako prekrasnim stihovima. Tuga i čežnja su uokvirile ovu prekrasnu pjesmu . Topli pozdrav vam leti iz domaje,Tonka !

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    15/02/2019 at 1:55 pm Permalink

    Sve je tu dok pišeš stih i živi !
    pozdrav prijateljice

  6. ENEDIEL
    ENEDIEL
    15/02/2019 at 7:09 pm Permalink

    U tvojim mislima i stihu živjet će vječno.
    Lijep pozdrav Tonka

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.