Uredništvo poetskog portala „Očaravanje“ razgovaralo je s književnicom Evicom Kraljić, knjigovežom koja je cijeli radni vijek provela s knjigama.
.
Očaravanje: Na zidu jednog zagrebačkog kafića gosti mogu pročitati jedan vaš stih. Recite nam o čemu se tu radi.

Evica Kraljić: Između 797 stihova koji su stigli na natječaj odabran je i moj stih koji se nalazi ispisan na zidu Julius Meini Poetry cafe – a u Zagrebu: „Ja neka ti budem samo pjesma i ništa više“. Oduševila sam se kada sam došla u taj kafić i vidjela kako se na jednom zidu uz stihove Vesne Parun, Tina Ujevića, Dobriše Cesarića i drugih poznatih pjesnika zrcali i moj stih. Bila sam presretna. Ako vas put nanese u Zagreb, u predahu popijte kavicu tamo i uživajte u lijepim stihovima.
.

Očaravanje: Svakako ću poslušati vaš savjet, jer se kavana i stihovi lijepo slažu, a vi nam recite, tko je u vama pobudio želju za pisanjem? Čije stihove nosite u srcu?

Evica Kraljić: Osnovnu školu do sedmog razreda pohađala sam u Kočanima u Makedoniji, tako da je i moja prva pjesma nastala tamo na satu geografije u šestom razredu. Mladi učitelj, koji nam je govorio o zvijezdi Veneri, odnosno Danici, mene je oduševio. Bio je to čaroban opis jedne zvijezde, tako da sam svoju prvu pjesmu Venera, odnosno Danica, napisala na satu geografije. Odonda su iz moga srca jednostavno izvirale riječi, poput slapova žuboreći kroz moju razigranu maštu. Na moju sreću, ta rijeka stihova nije prestala nikada, već se širila i granala i na druge pisane forme. U srcu i danas nosim legendarnu pjesmu Koče Racina Lenka, o kojoj smo učili tada u školi.
.

Očaravanje: Imali ste dobre nastavnike koji su u vama znali probuditi urođenu kreativnost, dati impuls vašem talentu. Kako je došlo do objavljivanja prve pjesme i kako ste se osjećali kada ste je vidjeli objavljenu?

Evica Kraljić: Prva pjesma mi je objavljena kad se obitelj vratila u Novu Gradišku, u časopisu Plavi vjesnik, koji odavno ne postoji, ali kojeg će se stariji čitatelji sigurno sjetiti. Pjesma se zvala Leteći tanjur, a ja sam je uspjela sačuvati sve do danas, premda je sada papir već požutio od stajanja. Naravno, srce mi je htjelo iskočiti iz njedara od silne radosti kada sam vidjela pjesmu i svoje ime ispod pjesme.
.

Očaravanje: Sjećam se Plavog vjesnika i s koliko smo ga nestrpljenja očekivali svaki tjedan. Zavoljela sam stripove zahvaljujući tom listu. Što volite u poeziji? Što ona vama predstavlja?

Evica Kraljić: U poeziji najviše volim kad mi se srce izlije istinom, malo se skrije ispod nekih oblaka, a onda u raskoši opet sebe daje, pa voli, pa luta, pa traži… Poezija je za mene onaj čarobni slap koji izvire iz mojih dubina i teče bezvremenski, hirovito, znatiželjno, treperavo, ponekad tužno, ponekad bolno… Poezija je za mene velika zagonetka koja se sama otključava iz mog srca, koja uvijek ima nešto za reći, koja ne staje, koja se ne krije, koja me snaži, koja je moja čarobna oaza vječnog traganja i davanja.

Očaravanje: Krasno ste to rekli. Poklonite nam jednu vašu pjesmu.

.

Evica Kraljić:  Zaustavljeno vrijeme

Stići ću na vrijeme
da zagrlim nebo
da pokupim suzu
rasutu ispod Mjeseca
da mi hladne dlanove
dotaknu ptice.

Stići ću na vrijeme
da se dahom slomim
u osami crvenih krovova
isprepletena dodirom pauka
na kragni kaputa.

Stići ću na vrijeme
da zaustavim prosjaka
na rubu ceste
s košarom
ukradenih osmijeha.
.

Očaravanje: Darovali ste nam lijepe i nadahnute stihove. Kako se pjesma u vama rađa?

Evica Kraljić: Pjesma je svuda oko mene. Kad hodam parkom, pjesma zašumi kroz zeleno lišće, riječi same poteku mojim mislima… Stvori se stih i ja ga ponavljam u sebi, a onda navečer u mom domu od tek stvorenog stiha nastane pjesma… Ili kada s prijateljicama pijem kavu, pričamo… mene neka njihova riječ dirne i ja je pamtim sve do trenutka kada se pjesma počinje rađati… Pjesma nastane iz neke zabilješke, iz nekog pokreta, pogleda, trenutka, ptica i neba, cvijeća, svega što moj pogled i moje misli mogu doseći svojom znatiželjom.
.

Očaravanje: Izdali ste nekoliko zbirki pjesama. Vjerujem da ste razmišljali o njihovim naslovima, jer ih naslov na neki način određuje. Što određuje naslove vaših zbirki?

Evica Kraljić: Moja prva zbirka „Nepovrat“ nazvana je po istoimenoj pjesmi iz same zbirke. Zbirka „Uronjena u tebe“ sadrži ljubavnu, ratnu i duhovnu poeziju. Po ovoj zadnjoj dobila je naslov, jer ja sam oduvijek bila uronjena u ljubav Gospodnju. Ta zbirka mi je posebna, jer za nju mi je recenziju pisao naš Miro Gavran. Zbirka „U mirne sate“dobila je naslov po istoimenoj pjesmi iz nje, jer većina mojih pjesama nastaje u mirne, noćne sate. Zbirci „Između dodira i snova“ naslov je dala urednica knjige, profesorica Nada Šerić. Naslov za petu zbirku „Ruke od sjećanja“ dala je profesorica Vjekoslava Bagarić koja je za nju napisala pogovor. „Pokošeni cvjetovi“ je moja jedina knjiga proze koju sam posvetila poginulim braniteljima i zato je dobila to ime.
.

Očaravanje: Vidim da su dominantne teme vaših pjesama ljubav, duhovnost, domoljublje. Možete li reći što drugi kažu o vašoj poeziji?

Evica Kraljić: Da, to su teme koje me zaokupljaju najviše, dok iznjedrujem svoje stihove. Kao što rekoh, pišem dugi niz godina, tako imam prepune ladice bilježnica i običnih papira koji su puni mojih pjesama. Bezbroj napisanih pjesama neće nikada ugledati svijetlost dana, jer smatram da svaka pjesma ne zaslužuje biti objavljena. Pjesme iz ovih zbirki koje su tiskane, pomno su birali moji lektori i zbog toga svi koji su ih pročitali imaju pozitivno mišljenje o njima.
.

Očaravanje: Dobitnica ste mnogih književnih nagrada. Izdvojite neke koje su vam posebno drage.

Evica Kraljić: Prva nagrada koju sam dobila bila je za prozu na temu alkoholizma. Bila je to u to vrijeme treća republička nagrada. U Bedekovčini na Susretu riječi, dobila sam drugu nagradu za priču „Ruže za Vladu“ i treću nagradu za poeziju „Ranjenoj Slavoniji“. U časopisu Tren kojeg danas nema, dobila sam prvu nagradu za prozu te prvu nagradu za priču .“Ivanova Sava“ u fb grupi Pisci i književnost. U američkom časopisu Schetbook dobila sam drugu nagradu za pjesmu „Između neba i zemlje“ koju je na engleski jezik prevela Đurđa Vukelić Rožić. Na natječaju Večernjeg lista moja „ Božićna priča“ uvrštena je među 24 najljepše božićne priče.
Za knjigu Glasa Koncila „Anđeli nikad ne odustaju“ između 225 priča odabrano je za knjigu samo 25, među kojima je i moja priča „Debela“. Za akrostih Željka Boc na natječaju u Mariji Bistrici dobila sam nagradu publike.
Na natječaju Udruženja Balkanskih umjetnika na temu „Ne/humani“ dobila sam prvu nagradu za pjesmu „Prosjak“. Godine 1992. na natječaju revije Vikend za najljepšu božićnu priču dobila sam prvu nagradu. Nagrađena priča je „Božić bez Ivana“. 2001. godine dobila sam Medalju grada Nove Gradiške  za kulturu na koju sam jako ponosna. Na natječaju IV. gardijske brigade 2016. godine dobila sam treću nagradu za domoljubnu pjesmu. Nekoliko pohvala i nagrada dobila sam za haiku poeziju.
.

Očaravanje: Pjesme su vam prevedene i objavljene u nekim stranim časopisima. Recite nam nešto o tome.

Evica Kraljić: Da, pjesme i haiku poezija su mi objavljene na nekoliko jezika: engleski, njemački, talijanski, rumunjski, bugarski, češki i japanski.
.

Očaravanje: Neke su vam pjesme uglazbljene. Ispričajte nam kako je do toga došlo.

Evica Kraljić: Najpoznatija pjesma s mojim tekstom, koja se izvodila dugo godina je „Moj did ‘ Luka“ koju pjevaju popularne „GAZDE“. Kada je 1990. godine ponovno otvoren požeški festival Zlatne žice Slavonije, moju pjesmu „Kaja“, komponirao je vrsni kompozitor Nikica Kalođera. Pjesme koje posebno pišem za glazbu, skladali su još: Valentin Veljko Škorvaga i Nikola Garašić. Moje duhovne pjesme komponira prof. glazbe Renata Grgić, vel. Perica Matanović, Emilio Kutleša, a izvode ih „LIRA“ iz Starog Petrovog Sela /na festivalima duhovne glazbe/, pakrački sastav „VITA NOVA“ i grupa „KEFA“ iz Zagreba. Solistica Ivana Šamal i Boris Ćiro Gašparac također pjevaju moje pjesme.
.

Očaravanje: Niz ljubavnih romana objavili ste u nekim domaćim časopisima i revijama. Kako se rađa roman u vašoj glavi?

Evica Kraljić: Romane sam počela pisati prije petnaest godina. Naša poznata revija Glorija mi je objavila 10 romana, a riječki Novi list, odnosno biblioteka Kleopatra pet romana. Cijela priča romana najprije se stvara u mojoj glavi. Razmišljam o radnji romana, o likovima u njemu… Tek kad je sve uređeno u mojoj mašti, počinjem pisati. U jednu bilježnicu napišem poglavlja i njihove naslove te kratak siže romana po kojem se ravnam do samog kraja. Kad je roman gotov, najmanje dva puta ga pročitam, ispravim greške na koje nailazim, premda se tekst lektorira prije samog tiskanja.
.

Očaravanje: Društvene mreže, a posebno Facebook, su ljudima omogućile da svoje pjesme izvuku iz ladica i predoče ih javnosti, mimo nekih službenih institucija u kojima se često svašta nataloži. S druge pak strane, takve pjesme nestaju već sljedećeg dana od njihove objave, ne utječu na društveni status pjesništva, ne podliježu stručnoj kritici i sve se, manje-više, svodi na sviđanje ili nesviđanje. Postoji li na taj način opasnost da poezija nestane kao umjetnost, da kao mnoge druge stvari, postane konzumerska, kao svaka lijepa roba u izlogu?Evica Kraljić: I ja sam jedna od autorica koja objavljuje svoju poeziju i prozu na društvenim mrežama. Ne znam kako drugi rade, ali ja svaku pjesmu koju stavim na moju vremensku crtu, prepišem u posebnu bilježnicu s datumom nastanka i datumom objave, kao i imenom grupe u kojoj sam je objavila.
.

Očaravanje: Zahvaljujemo na ovom ugodnom razgovoru i želimo vam još mnogo nadahnuća i vrijednih književnih tekstova.
.

Razgovor vodila Marija Juračić, prof.