U ranu zoru, noseći prašinu od putovanja na cipelama, stigao sam pod tvoje prozore da te pjesmom probudim da te snenu poljubim i da tugu koju godinama nosiš, kao cvijet u kosi, kao led otopim
Arhiva > listopad 2015
Misli pjesnikinje
Sve su priče već ispričane stoje još samo pojedinosti između njih stavljam zareze dajući sebi predah u kojem pamtim riječi izišle iz nutrine čuvajući im silinu iz početne naplavine razotkrivam ritam jezika pronalazeći se slavimo jedno drugo
Čini se dovoljno za navijek
Privid je moja staloženost dok mi laži govore u lice jednakom lakoćom kojom se istina govori opirem se iznutra neugodi koja me pronalaze posustajem u traganju za nekim lakorukim kako bi oblikovali stvarnost prstima tvoreći stisak koji čuva iskreni smijeh čini se dovoljan za navijek
Ispod pahulja snježnih
tumbir orbital U noći punoj inja ćutim grobnu raku o, smrt je tako divna, od iskona je blaga crne vrane gorko besjede u zraku ravnodušno sve je, suzi nema traga.
