Arhiva > studeni 2015
Hans Fallada „Svatko umire sam“ “Jeder stirbt für sich allein”
Što može učiniti čovjek, star i politički beznačajan, ako živi u bezumnom društvu koje fanatično podržava režim u kojem se krše temeljna ljudska prava, u kojem bivši krčmari odlučuju o životu i smrti, u kojem se domoljublje mjeri brojem denuncijacija i brojem smrti, a svaki dan počinje strahom i očajem? A taj strah i očaj […]
Prestani prije no što počneš
U osami tražim izazov skrivajući se od drugih i sebe stišavajući šutnju do najtiše prije krika zalutali kamen u prostrano ravnom poprima boju zebnje magle prijete očima opominju prestani prije no što počneš pisati
Oslobađanje
Hodam u nedogled i nedodir oslobađajući dan od zlojutra i suzu iz sna u kojem bijah bez htijenja i tajni izgovarajući Te glasno jer u ravnici odjeka nema
Bezimeni
Ja putnik sam kroz vrijeme Lutalica kroz labirint snova Sijač što sije jalovo sjeme Arijadnina nit ispletenih slova.
