Čuvam te u svom srcu kao školjka svoj biser od južnih valova mora prepoznaj se a ako već jesi ne odgovaraj šutnjom
Arhiva > siječanj 2022
Vjesnici proljeća
Umorna i još snena Proviruje glava njena Tako nježna, tako bijela Spavat bi još malo htjela. + Pognula je bijelu glavu Šalje zimu zaboravu Pa pozdravlja proljeće I lastu što dolijeće. +
Jedna riječ
Zazibaš zrak neumoljiva htijenjem Nalazeći me u trenutku kad želim Odvojiti se od stvarnosti Tvoje nečujno meni čujno i jasno Tražiš dopiši me Stvarnost si ti Razvlačim već sročeno čineći mjesto Tebi jednoj Dopisujući te oplemenujem sebe
Zubata zima
Zubato sunce zasjalo nebom zima bez snijega pomalo steže a ono uporno zrake širi ali ne grije već malo reže.
Nit’ ovako, nit’ onako
Nanizale se zvijezde k’o perle na nebu Noć je hladna, vedra, a noge me zebu Uzalud je vatra i čarape meke Sva sam se stis’la ispod tople deke.
Ukleti Nizozemac
Sve je glatko poput stakla Rumenog lica u osvit zore Uz pjesmu galeba budi se more Jedna kap ga dotakla. Skliznula sa lica jednoga cvijeta Val strasti u krug se širi Luke nema da je smiri Strijela tvoja je dalekog dometa. Kad bi stvarnost bili snovi Da je kaplja na dlan pala U […]
