Oluje tutnje, bodu more moje vatrenim vilama u rebra, a ono uzmiće, propinje se; galopiraju valovi u bjesomučnom trku. . Pjeni se modra griva, lomeći se o stijene vremenite urliću vjetrovi. . Umiri se, more moje… Uzburkalo se je u tmini… Dubine su se mutne uzdigle, .. Zijeva ambis crni, vodeni, tražeći żrtve u nemirnoj […]

Pročitaj cijelu poeziju

Volim mane, koje ti drugi zamjeraju. . Čekam te, jer si vrijedan tolikih peripetija. 27 nam je godina… . Idealna smo kombinacija. . Za raspad i pobunu sistema. . Grozomorno koračamo – ka ambisu. . Što je to hodajuća destrukcija? . U kompletu, sabrani… . Ti i ja.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Gustav Krklec je u mladosti bio izrazito lijep i njegovan čovjek. Šarmer i kozer, ljubitelj dobre kapljice i žena, boem koji nikada nije ostao bez plaće, dobro se snalazio u svakom društvu. Živio je u nekoliko država i u svakoj se znao snaći: u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u Kraljevini Jugoslaviji, u Nezavisnoj državi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Galeb nad morem kliktajem probudi dan. Moja duša spi.

Pročitaj cijelu poeziju

Ozri se in pobožaj me z iskrenjem morja, ki v tvojih se očeh zrcali kot že nekdàj, ko skupaj na obali bila objeta z borov sva vršenjem.                      . Predaj občutku se, ki v tebi biva, tej rajski ptici, ki ti daje krila, s katerimi srcé si uročila za vedno mi, ti vila poželjiva.                […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bljeskovi… Kao krugovi pred očima. Opet tuče insomnija. Razmišljanja, premišljanja, opterećenja. Ekvivalent mučilišta. U čistilišnim razdobljima… Nema – odmora.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Iskra sunca je zasjala na tvom licu Onog trena kad si ga ugledala Iz oka dugine boje nebo su obasjale Crvene ruže procvjetale. . Niko nije vidio Ni iskru sunca, ni dugu, niti ružu Pogled si spustila Požurila niz ulicu Jer kiša je padala. . A on… Tog dana je žurio, jer… Jer je kišilo. […]

Pročitaj cijelu poeziju