U toj ulici sam se rodio

U toj ulici sam se rodio
Jedne kasne jeseni
One godine kad je ostarjela
lipa prestala da cvjeta
Dok još je spavao grad
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
U toj ulici sam živio nekad
Ne mareći za godine koje dolaze
Tražio sam riječi za ovu pjesmu
Dok noć je spuštala tamu
Na maloj klupi bez glasa
I teških suza
Ja sam budan sanjao
O tebi
Jer ti si svjetlo, a ja sjena
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
Jer ti si ljubav
Koja me diže iz pepela uspomena
A ja uvijek ponešto zaboravim
Bijeljina 01.01.1958

5 komentara za "U toj ulici sam se rodio"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    01/11/2019 at 4:08 pm Permalink

    “Jer uvijek ponešto zaboravim”…..
    Važno je znati gdje je to zaboravljeno.
    pozdrav tebi

  2. Krebs
    02/11/2019 at 10:27 am Permalink

    Da , Boba odlicno kaze, Sumiko!! Kraaasna poezija!! LP

  3. Marija
    Marija
    02/11/2019 at 5:26 pm Permalink

    Tvoj stil – to si ti. Znaš u malo riječi iskazati toliko osjećaja, blagosti i nježnosti da sve skupa rezultira osjećajem neke posebne estetike.:)

  4. Mihaela
    Mihaela
    02/11/2019 at 5:50 pm Permalink

    Uvijek pročitam tvoju pjesmu. Znam da ću dobiti poetsku poslasticu.

  5. Stanka
    Stanka
    03/11/2019 at 1:22 pm Permalink

    “…Jer ti si svjetlo, a ja sjena
    I opet bih se tamo vraćao
    Jer uvijek ponešto zaboravim
    Kad ti pričam o sebi…
    Jer ti si ljubav
    Koja me diže iz pepela uspomena
    A ja uvijek ponešto zaboravim”

    Vp, Sumiko!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.