Dušo, ovo je sve samo nije kraj,

Noćas gasim zvijezde i mjesec žut,

Razbijam do iskre ustajali sjaj

One što je srcu obasjala put.
*

I pričam ti o stranputicama svim

Koje su me zvale i zavode još,

Po cijenu da dam jezicima zlim

za pravo kad pjene da čovjek sam loš.
*

Dušo, ovo je sve samo nije bol,

O, da je do bola stići ovu noć,

To otvorene karte bacam na stol

Nadajuć  se da ću do pobjede doć.
*

I ti me slušaš u nevjerici sva

Kako svodim vrijeme na jedan tren

Kako smo u sreći možda stranca dva,

Pa razbijam taj sjaj – makar bio njen.