AutoputNaDlanu

 

Bučna prilika prenosi oktobarska sjećanja.
Koža nam je neupitno uljano nadražena.
 
Drži me čvrsto za ruku.
Povuci prema poljanama nedjelje.
Prašinu raznosi vjetar sa juga.
 
Nemoj suzama odavati slabost.
Izgubljeni i dalje smo voljeni.
Ruka si što miri uspjehe i neuspjehe
anđela što se krate mojom sudbom.
Dlan si koji nanosi novu zaštitu preko tijela
što hoda po rubu nespokoja.
 
Gladni su bili psi, mjesec je rumenio.
Sjaj oka tvoja dva navode
prste što pjesmu ljubavnu pišu.
 
Autoput je pred nama.
Hijene bijesne, nervozno.
 
 I prije nego si se pojavila
vjerovao sam u skrovite labirinte,
iscrtane linije sudbine.

21 komentar za "AutoputNaDlanu"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.