Oblaci briga i svakodnevice
zastrli vedre ljudske poglede
obavili srca maglom ravnodušnosti
bore,brige kao brazde uzorale .

Pjesme sjetne slušaju nagluhe  uši
pa suza gorka često oči navlaži
lica beživotna kao u voštanih figura
ne pokazuju osjećaje ni životnost.

Gradovima smogom uprljanih ulica
sivilo caruje i tupi odzvanjaju koraci
nogu umornih od lutanja
što traže mjesta vedrijih trenutaka.

Tumaraju mladi,bauljaju stari
poglede prazne u daljinu šalju
glave teške na ramena spustili
dan se  pita “Gdje se zagubio osmijeh” .