Oblaci briga i svakodnevice
zastrli vedre ljudske poglede
obavili srca maglom ravnodušnosti
bore,brige kao brazde uzorale .
Pjesme sjetne slušaju nagluhe uši
pa suza gorka često oči navlaži
lica beživotna kao u voštanih figura
ne pokazuju osjećaje ni životnost.
Gradovima smogom uprljanih ulica
sivilo caruje i tupi odzvanjaju koraci
nogu umornih od lutanja
što traže mjesta vedrijih trenutaka.
Tumaraju mladi,bauljaju stari
poglede prazne u daljinu šalju
glave teške na ramena spustili
dan se pita “Gdje se zagubio osmijeh” .
julija
Josip Ergovic
katarinab
04/06/2012 at 9:39 pm Permalink
Sumorna slika ljudskog beznađa. Zato jedan veliki osmijeh 🙂
04/06/2012 at 9:49 pm Permalink
I nameće se samo po sebi ono vječno pitanje,tko smo i kuda idemo,tko zna možda za par stotina godina potpuno izumre smijeh i ljudi će tada ići u muzeum da slušaju kako su se nekad ljudi smijali 🙂
Jako dobra pjesma, pozdrav Stefi 🙂
04/06/2012 at 10:05 pm Permalink
”Tumaraju mladi,bauljaju stari
poglede prazne u daljinu šalju
glave teške na ramena spustili
dan se pita “Gdje se zagubio osmijeh” .”
teška pjesma ali ne bih rekao tužna jer istina iz nje šiba
ogoljen grad do posljednje daske trošne na klupi
stopa koje idu, ali ne znaju dokle će još moći dugo
pratiti isprazne govore
noć gospođo Š.
05/06/2012 at 1:12 am Permalink
ovo je dobro stefice!!!
05/06/2012 at 5:04 am Permalink
“Pjesme sjetne slušaju nagluhe uši
pa suza gorka često oči navlaži”
Jednko tužno kad ih slušaju nagluhe uši, kao i kad ih slušaju bezosjećajne…
Nekako su nam se poklopile pjesme,
pozdrav Stefi!
05/06/2012 at 6:03 am Permalink
Tumaraju mladi, bauljaju stari
poglede prazne u daljinu salju
Da Stefi, buducnost je neizvesna i nepredvidiva, pa i osmesi zamiru
pozdrav i jedan 🙂 tebi
05/06/2012 at 9:13 am Permalink
Molim najljepse, Jim, nemoj se ljutiti na mene, ali ja jednostavno moram ovdje ponoviti tvoje riječi (pored ostalog i zato da se još jednom pročitaju) “nameće se samo po sebi ono vječno pitanje,tko smo i kuda idemo,tko zna možda za par stotina godina potpuno izumre smijeh i ljudi će tada ići u muzeum da slušaju kako su se nekad ljudi smijali :)”
Ovim stihovima duboko i spretno je zaorano arenom zalutale civilizacije. No, vjerojatno su uzaludna sva podsjećanja, sve borbe, sve reakcije svjesnih i zapitanih. Možda je najbolje ovdje ostaviti dva 🙂 🙂 – jedan tebi, jedan meni.
Veliki pozdrav, Stefi !!!
05/06/2012 at 1:26 pm Permalink
Odlično opisana svakodnevica,a sigurno i budućnost!Pozdrav i 🙂 za tebe
05/06/2012 at 9:26 pm Permalink
Društvo hvala naljutili me ovi što nam svakidašnjicu kroje pa kažu nema novca ,nema regresa nema božičnice nema jubilarnih nagrada a ja jubilarac40g gulim za koga.Čije džepove sam do sada punila svih mi je pun kufer.Vama lijepe osmjehe vraćam i želim mirnu i ugodnu noć.