Davno je u vrtu ruža izgorjela
u naletu ludog plamena
jedna ruža mirisava
svijetu neugledna i nevažna.
Ovog je proljeća rano
iz pepela ponovo izrasla,
cvjetove mirisne raširila
u inat vjetrovima i ljudima.
Trnje na njoj veće je izraslo
i nikom ne da blizu prići
jer plamen ljudskog nemara
ponovo bi je mogao uništiti i opeći,
sigurna je i jasno sve zna
korijenje staro nema snage
nove mladice iz pepela podići.