Prošećem ponekada ulicama našim
Samo ptice u grmlju preplašim
Jer sve je pusto, samo uspomene žive
I u sjećanju slike već pomalo sive .
*
Prošećem ponekada našim sokakom
Sjećanje se budi na koraku svakom
Pa se pitam, duša mi se čudi
Kamo su nestali svi ti silni ljudi?
*
Ispod lipe stare zamrla je pjesma
Na izvoru pitkom, zahrđala česma
Oronuli zidovi, krovovi bez crijepa
Gledam u tu pustoš, a srce mi se cijepa.
*
Koračam stazom pognutih ramena
Oh, moj Bože dragi, kakva su vremena
Da su divna sela sad ostala pusta?
Obavija ih korov i magla gusta.
6 komentara za "Ostaju sjećanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.