Ankica Biskupović “Renesansna minijatura”

U tiho doba, kad se zvijezde bude,

srce mi šapne tvoje ime blago.

K’o plima ljubav k meni vrati se nago

i nosi zlatni prah iz morske žudnje

                             .

Na prozor sjeda jutro, bijelo rubno,

a u njemu vidim lik ti, svjetlo drago

Nek’ bdi nad tobom zora što je blago—

moj dah ti šalje pozdrav s ove grude

                                  .

A kad se sklopi večer nad Grad stari,

i crkva spusti zvon u tihe sjene,

ja čuvam mis’o kao biser u čari:

                           .

da ljubav, koja vječno noć izmijeni,

u tvome oku, gdje se suza vari,

zapjeva opet pjesmu uspomene

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Renesansna minijatura”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.