Danijela Ćuk “Ogoljena žena”

Ogolila sam dušu,

skinula masku tjeskobe

kojom je bila prekrivena…

Sve do sada,

do ovog trena…

Uzdahnula sam uzdahom olakšanja,

pustila sam djelić sebe iz okova boli,

okova u kojima je bio zaključan,

odbačen, napušten…

Odbacila sam veo lažnog sjaja,

stavila sam novi… drugačiji,

onaj koji mi vjetar života

ne može skinuti s glave…

Ogolila sam dušu,

ali obukla sam srce u plamen snage…

Plamen koji gori ali neće izgorjeti…

Da…to sam ja,

ogoljena ali snažna žena,

žena koju valovi života neće potopiti,

neće ugušiti,

jer znam plivati…

              .

Plivam u ljepotama života,

dok mi duša slobodno

putuje…

I putuje, i ne staje,

tako lagano, spontano i neopterećeno…

           .

Jer to sam ja,

ogoljena do srži,

do kostiju, do gole kože,

ali živim …

Živim punim plućima!

Nema komentara za "Danijela Ćuk “Ogoljena žena”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.