Otišao dragi na dalek put

Osta Šana u dvoru čekajuć

U avliji pod mirisom jasmina

U sanak slatki pala

misleć na Arslana

Sanja Šana u haljini od kaftana

Svoga milog dragana

Ne sluti šta joj sudba sprema

Nježna duša, zaljubljena djeva.

Horda vojske došla do trijema

Oteše Šanu dok drijema

Niz kaldrmu staru, topot konja odjekuje

Šanin vrisak prigušuje.

Vraća se Arslan u svoje dvore

Dočeka ga ono najgore

ni traga ni glasa od Šane

avlija prazna.

Silazi niz basamake,

rasuše se darovi i dunje

nema njegove ljubljene

raspusti svatove, upreže konje

prema nebu okreće svoje  dlanove

Zakle se Arslan kršni

Preći će pola svijeta,  pustinju vrelu

samo da nađe svoju dragu, lijepu.

A tamo u tamnici

Bolom pune duše

I suzama koje teku

od zuluma što je snađe

Šana kuje plan o bijegu.

Neka zna dunjaluk

Arslan dade u amanet

Opet će ašikovat

S lijepom Šanom u đulistanu.

                    .

Pjesma je inspirisana romanom prof. Đorđa Dabarčića „ Tučevska molitva“.