Mnoge sam noći
U sebi pjevala
Pjesmu tišine,
Pjesmu izgubljene ptice
Među sivim oblacima
Na plavetnilu nebeskom
Dok joj vjetar let usporava
Držeći ju na jednom mjestu
Bespomoćnu, umornu…
Pjevala sam tugu
Bez riječi.
Jesi li se ikada upitala
Što je skriveno u toj pjesmi
Zašto su riječi gorke
Poput pelina?
Nisi !
Ti, nikada nisi zastala
I osluhnula
Pokušala razumjeti!
Ti nisi imala vremena
Za moje pjesme!
Ti nisi vidjela tugu
Na mojim usnama
Dok je pjesma tekla
Tišinom uglazbljena!
Zaživjela je tišina
Kao oklop oko mene,
A ti to nisi vidjela,
Niti si pokušala me osloboditi!
Borim se sama
Stihovi lebde oko mene-
Usamljene ptice gnijezdo traže,
A ti si ga porušila,
Grančice suhe razbacala!
Pjesmo moja, tišinu skladaj…
Tišinu srca koje bolno kuca
I zaziva onu koja te nije čula!
Zaziva ljubav željom ovjenčanu,
Čežnjom umotanu…
Samo jedan dodir …
Pogled…
Osmijeh…
Sakupili bi se stihovi
I glasno zapjevali o sreći.
S:K:M
Nema komentara za "Suzana Marić “Pjesma tišine “"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.