(posvećeno Vesni Parun)
I.
Odavno se osjećam zarobljena u sebi
Poput ledene siluete
Pod vrelom kožom
Nemoćna se izvući
Osloboditi se te ljušture
Što noge mi sputava
Konopima nemoći .
Želim pobjeći iznutra
Vriskom pozdraviti novu sebe
Rođenu, preporođenu
U inat gnjevu
U inat srdžbi
Suzama okamenjenim
Danima neispunjenim
Noćima besanim .
Bježim od sebe
Jer nemoć snagu ište
Tuga osmijeh
Nedodir, dodir strasti
Baklju, da zapali vatru
Da se led otopi
Konopi spadnu
Da budem slobodna od sebe u sebi.
Gađali su me kamenjem
A ja sam kamen na grudi privijala.
Ostavljali bez ljubavi
A ja sam samo ljubav željela.
Sudbinu svoju sam sa pjesmom dijelila
Njoj se ispovijedala, njoj se jadala.
Gorak zalogaj sudbina mi je
Na stol podastrla .
Užeglo vino u čaše točila.
Učila sam od života
Prkosila sudbini…
Inatila sam se danima
Koji su me kidali od godina mojih.
Da. Prkosna sam bila!
Smrt sam izazivala
Varala ju, bježeći joj.
Skrivala sam sebe u sebi i od nje.
Samo me je pjesma upoznala
Samo je ona moju muku znala.
Izlijevala sam sebe u pjesme svoje
U noćima u kojim bi se i
Mjesec od tuge skrio
A zvijezde bi sa mnom zaplakale.
II.
Pokora je moja teška.
Ja jedem kruh od sedam kora
I dijelim ga sa pukom sirotinjskim
Dok licemjeri toplu juhu
Srebrnom žlicom srču .
I volim i mrzim istovremeno.
Ljubav se moja u gnjev pretvorila
U bijes…
Prijevara me je ranila
Kosti mi polomila…
Ali uzdižem se iz prkosa
Svako moje slovo vrišti za pravdom.
Poslanje je to moje
U svijetu nepravde, bogohuljenja,
U svijetu gladnih istine.
Ja nisam anđeo istine.
Ja sam demon u tijelu žene
I gorim bijesom, gledajući ulizice zemaljske,
Djecu prašinom ratova hranjenu
Gledajući krah čovjeka.
III.
I opet pjesme moje
Trpe mene u meni i mene u njima.
Opet stihovi vriju –lava užarena se slijeva
Iz utrobe i srca moga.
Gorim gnjevom…
Riječi izviru …
Čitajte, čitajte me, nesretni!
Čitajte me ubogi!
Možda vas utješe riječi pjesnikinje
Kojoj je život pokora bio!
Čitajte me i vi licemjeri
Neka vam moje pjesme kazna budu!
Razbudite se pospani od života!
U pjesmi nadu pronađite!
Razbudite ljubav, darujte ju…
Ja sam svjedok…
Da se bez ljubavi umire !
SUZANA MARIĆ 21.11.2022.
Nema komentara za "Suzana Marić ” Zarobljena u sebi”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.