Milan Janković “Život bez svog puta”

Skupljaju se čežnje

nadmašiti ponoćne urlike,

dok trag krvi plućima ostavlja

užurbano zapaljene cigarete

zagrizenih namjera

i napola sažvakanih žaljenja.

.

Okus sutrašnjice mi je izblijedio,

nakon što se potvrdile nevjerice

u promrmljalim kletvama,

posutim od strane ciganke.

.

–         Uzela je jedan tanjur goli

za izlaganje boli.

Gorčinom ga obojila

i sivi leptiri u njemu su zatreperili.

Sitne kapi boje se osušile

i s tanjura pale,

pod mojim nogama se smrvile…

.

Nestrpljivost je crni ogrtač nosila,

naboranog krzna,

očnjacima je grickala

moje pregažene cipele,

nezahvalne za novije…

Režala je na moje napuštene tabane,

u mojim izblijedjelim putovanjima…

.

Iako, put svoj nisam imao, nikada…

Nema komentara za "Milan Janković “Život bez svog puta”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.