Pao sam opet u bunar šutnje

pružam ruke da me dohvatite

izlaza ne vidim, hladno je i vlažno,

naprežem se da čujem zvuk tišine.

 .

Pozdravljam te tamo moja,

po tko zna koji put sam ti blizu,

idemo li skupa ka iskonskom svjetlu

hladnoća me grli i prema dnu vuče,

dok dijelim noć, dok dijelim tišinu.

 .

Vidim na tisuće ljudi ovdje,

pričaju a ništa ne govore,

osluškuju al’ ništa se ne čuje,

nitko se ne usudi dirati tišinu.

 zvuk tišine u bunaru istine.

 .

Kada stignem u taj skriveni vrt,

kojeg okružuje čisto kamenje,

nadam se da ću jedan od njih postati,

nadam se da ću biti taj zvuk tišine.

 .

Osjećam se beznadno ovdje,

dok gledate u moje oči pune straha,

recite da se isto osjećate

dok me iz ruku svojih ispuštate.

 .

Svjetlo je za mene zauvijek ugašeno,

ostavljen u mraku, u bunaru tišine,

zora više neće svanuti,

 srce  je moje uplašeno.

u sjeni tišine tama postajem,

prošlost, sadašnjost, budućnost

rame uz rame,

 .

Dok hodam ulicom milosrđa,

dok hodam i idem nigdje,

zveckaju džepovi puni kamenja,

i vuku me na dno bunara tišine.