Noćas sam  sazdana
sva od nekog čudnog ludila,
na pamet mi pala otmica,
ne vrijednih predmeta
što nepotrebna su navika.
Noćas bi samu sebe otela
iz ovih kanđi besmisla
što me danima obavija
kao mirnu dolinu s proljeća
neprozirna siva magluština.
Noćas bih stih pjesniku otela
i pjesmi sretnoj ga podarila,
neka je nose nestašni vjetrovi
smisao životu možda podijeli,
ljubav u svaki zaboravljen kutak
neka noćas pjesmom navrati
i mene u sretne snove vrati.

Štefica Vanjek-Štefi