Ma nije sve tako tužno  ma nije ,

 jer vrijeme, čini se  protječe u bezvrijeme 

Razložno razotkrivam sebi može to biti

mizerija i dostojanstvo, dvoumim sumnjam

 ali niti  riječ za utjehu ne nađoh.  

Odaziv nedefiniranog iz nutrine  stavlja znak

 jednakosti sa neznanjem i prazno zvuči bilo

 koje objašnjenje.

U toj misličuđenje  moje čuči  

i tek neki pogled miče se na tuđoj  usni

koja sličimojoj .  Vještinom gluhonijemog

razabirem smislene riječi nije sve tako tužno 

ma nije. Povjeruj mi.