Ako me iznevjeriš
pa svoj grijeh
kao kukavičje jaje
meni podmetneš
kako ću ti oprostiti
sve poljupce i nježnosti,
kako ću zaboraviti strast
i meke dodire.

Kako da znam?
Hoće li ljubav
zamijeniti mržnja
pa umjesto šapata ljubavi
podmuklo će mi se sudba,
u uplakano lice smijati.

Ako me zaboraviš
negdje na putokazu vremena
možda neću prepoznati
put do svoga smiraja
i čime ću tada
grijati promrzla sjećanja,
i čijom ću se srećom
ponovo moći smijati.

Ako me ikada iznevjeriš
to nećeš biti ti
ni ja ne ću biti ja
biti će to neka
nepoznata bića dva
što u naše živote
nepozvano su se uselila.

Štefica Vanjek-Štefi