Ljubav je kolijevka što se divlje njiše
 zaneseno srce ritam samo slijedi
 u grudima zrak se neobičan diše
 i razuma trag strelovito blijedi.



Večeras se molim da anđeo mira
 dotakne mi dušu napetu od čežnje
 pa da zaspim miran ko' lahor što dira
 duž usnulih njiva sunovrate nježne.

Da u tami svoga bića što se gubi
 nađem pregršt smiraja kroz snove
 i da mjesec svojim trakom rubi
 neizmjerno teške osjećaje ove.

Da se milost prospe iz dalekih šuma
 i da silan nemir skrije magla gusta
 pa da usred svoga usnuloga uma
 poljubim tek jednom premila ti usta.