Srećom da postoji net
u kojem je širok svijet
i taj otrovni jad što godi
uvijek k nama te vodi.

Tu smo da ublažimo tvoju bol
svakom osamljenom brodu mol
i kad nikoga više od nas ne bude
pjesme će i dalje valovima da blude.

I, ako neko modro oko te čita
probudit će te iz mrtvoga svijeta
skupa ćete liječiti teške rane
i proživljavati opet sretne dane.

Dijelit ćete i radost i tugu
hvatati poslije kiše šarenu dugu
nećeš samo ploviti virtualno netom,
kapetane moj, raspršit će te planetom.