II. Svanulo sunce, rosa svjetluca, u šumi k’o da netko kašljuca. „Što li se zbiva”, budi se Lopuh, „netko je možda navuk’o propuh?” Još glasniji zvuk potom se čuje, trzaj sve jači, mušice zuje. Protrlja oči – to propuh nije, s iglica tankih mreža se vije.

Pročitaj cijelu poeziju

I. Dandanas živi velika šuma. U njoj još rastu, baš pored druma, u hladu krošnje staroga hrasta i njena djeca niskoga rasta. Korijene tu pustiše stare guste paprati, koprive – žare, a bršljan svoje pipke još pruža do ruba šume i divljih ruža.

Pročitaj cijelu poeziju

Četrdeset već i kusur ljeta svakog proljeća iščekuje se da njen se cvat uz zujanje pčela pretvori u plod krupnoga oka.

Pročitaj cijelu poeziju

Drugi zadatak ove nam igre pisati skladno, ali bez rime: deset slogova treba prodisat’ da slobodan stih možeš napisat’.

Pročitaj cijelu poeziju

Bijela čuva sve boje druge, ona je svjetlost šarene duge. Svaku nam boju bijela vrati, posrebri mjesec, a sunce zlati.

Pročitaj cijelu poeziju

Eh, kad bi sunce moglo zapjevat’! Koju bi pjesmu tada pjevalo?

Pročitaj cijelu poeziju

Jedino sunce pod nebom prati, kiše ga prale bezbrojne, davne, tuče, snijezi, orkanske bure… a on u miru, čvrsto sam stoji.

Pročitaj cijelu poeziju

Vratio se soko’ na planinu, otežala krila mu od leta, poželio svoju klisurinu gdje je mlada provodio ljeta.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne prizivaj mrak nikada stihom, jer ne znaš koji vjetar se šulja, nek ti je srce k’o toplo sunce, bježi od mutnih taloga mulja.

Pročitaj cijelu poeziju