Zakaj se čudiju kaj pišem na kajkavštine? Pa to mi je del babičine ostavštine. Prijatelj dragi, za sevgda znaj Ja imam tak rad, taj dragi naš kaj.
Arhiva > libertas
Umirila su se moja polja
Umirila su se moja polja Ispod zlatnog Sunca snivaju Možda sanjaju vremena bolja Možda suzu u travi skrivaju.
U strahu su velike oči
U kasni noćni sat Čuje se tihi šapat: “Pssst, iz ormara nešto vreba, Pokriti se dobro treba!” Već je gluho doba noći Velike su dječje oči. Strah je sada od sna jači I pod deku se zavlači. “Uh, pa gdje je mama sada?” Ona im je zadnja nada Da svjetlo upali Čudovište da “razvali”! […]
Pričaj mi
Ponekada se pronađem u tvom oku, šćućurena, skrivena od svijeta. U tom tamnom uglu pronalazim mir i utjehu. Pronalazim onaj izgubljeni djelić sebe što u sebi krije toliko toga neizgovorenog, prešućenog … Vidim se poput sjene što luta bespućima sjećanja, dodirujući nježnim prstima trnovite uspomene. Vidim suzu u tvom i svom oku. Bolimo se tišinom,ranjavamo […]
Traganje među zvijezdama
Opet su mi pogled zarobile Crne daljine Posipane treperavim mnoštvom Svjetlucavih zvjezdica.
