Brodolom poezije

 

Utihnule su sve moje riječi
Stihovi, poput potonulih lađa
Miruju u srcu.
Brodolomi ih uništiše,
Vjetrovi isušiše poput kapi vode.

Uzalud papir,  jedro bijelo
Stoji neoznačeno,
Vali emocija ga gužvaju
Bacaju…

Zanijemiše pjesme u meni
Poput tihe bonace
Umiriše se valovi osjećaja.
Jesu li me danas Muze zaboravile?
Jesu li od mene pobjegle?

Poput brodolomca
Sakupljam krhotine polupanih amfora
U koje sam skrila sve drage uspomene.
Iz dubine duše vadim skrivene stihove
I lijepim ih na bijela jedra,
Pa da s povoljnim vjetrom
Ponovno zaplovim morima poezije.

6 komentara za "Brodolom poezije"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.