U meni je more, što ga bogovi Iz modrine očiju svojih izliše Zlatna polja što su ih stari posijali U križima mi bol boli njihove Na rukama tvrdi žuljevi U meni su gorski vrhovi Oblacima sivim prikriveni Dom sokola i vukova U meni su bure i maestrali Lahori i juga Kamen sivi i zelena […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odzvanja samoća U praznim grudima Dok Sunce nestaje Tamo za brdima

Pročitaj cijelu poeziju

Sanjala sam dubok ponor Nisam mogla izaći U gustoj tami oko sebe Ne mogah te naći

Pročitaj cijelu poeziju

  Postanak 3,19 -U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti. Završile su suđenice Svoje tkanje Prerezale su niti Životne pređe Zaustavilo se klatno Na staroj uri Ne kuca više

Pročitaj cijelu poeziju

  Skrivena Ispod sloja prašine Duboko u ladici Zaboravljena S posvetom U jednom retku Srcem ispisanom

Pročitaj cijelu poeziju

  U kutu jeca violina u duši bol i praznina Tuga ostaje Pred njim je čaša prazna Sluša naklapanja razna Boem postaje Tihu mu pjesmu svirajte Lijeka duši mu dajte Neka ozdravi

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju