U meni je more, što ga bogovi
Iz modrine očiju svojih izliše
Zlatna polja što su ih stari posijali
U križima mi bol boli njihove
Na rukama tvrdi žuljevi
U meni su gorski vrhovi
Oblacima sivim prikriveni
Dom sokola i vukova
U meni su bure i maestrali
Lahori i juga
Kamen sivi i zelena maslina
U venama mi žubori rijeka
Što žalosnu vrbu tješi
U samotnim noćima
I suncokret što sunčeve zrake lovi
U meni je grumen moje zemlje
I polako se drobi u prah
S.K.M
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
26/08/2017 at 5:36 pm Permalink
Suzana, odlični stihovi, toliko emotivno i slikovito u lijepom ritmu. Pjesnik nosi to sve u sebi, a nažalost gleda kako se sve drobi i nestaje. Bravo na izvrsnim stihovima!
“U meni je grumen moje zemlje
I polako se drobi u prah”
Lp! 🙂
26/08/2017 at 7:31 pm Permalink
Dom je uvijek snažno utisnut u naše živote, a ova pjesma lijepo pokazuje koliko je jaka ta veza zemlje i čovjeka.:)
26/08/2017 at 7:32 pm Permalink
Lijepa pjesma Suzana, – izlili se stihovi iz duše 🙂 Pozdrave ti šaljem!
26/08/2017 at 7:41 pm Permalink
Sve je u venama. Odlično si to rekla!:)
26/08/2017 at 8:37 pm Permalink
Sve je skladno povezano; krajolik, prošlost, nostalgija i žalost jer sve nestaje, sve se truni i odlazi.:)
26/08/2017 at 8:44 pm Permalink
Zahvaljujem se svima od ❤ i ugodnu večer želim 🌘
27/08/2017 at 7:52 am Permalink
To je neraskidiva veza; mi i zemlja nakojoj smo poniknuli i koja nas je odhranila i u kojoj ćemo završiti. Emotivno i nslikovito dočarano.
Lijep pozdrav!
27/08/2017 at 9:40 am Permalink
Marko, zahvaljujem se na komentaru i pozdrav šaljem 🙂
27/08/2017 at 7:08 pm Permalink
Napisala si je ,sigurna sam po principu uzdah -izdah
biser od pjesme
pozdrav tebi leti
28/08/2017 at 3:20 pm Permalink
Zadržala sam malo dah , 😉 Bobo hvala ti ! Pozdrav i tebi 🙂