I ništa se novo dogodilo nije svojom glavom malo tko još misli isti prazan propuh umovima vije u srcima su suhim samoljublje stisli. *
Arhiva > Marija
Dijalog s Jesenjinom 1922/2013.
Ne grdite. Mora biti tako! Riječ ni ponos ne tratim badava. Oteža i poniknu polako Zlatokosa moja glava. * O kako jasno primam tvoje riječi tuga je znana, nije samo tvoja lako je njoj i vjekove prijeći da odjek nađe u srcu istog soja. *
Tajanstvo
Zašto snovi često istu sliku pišu perivoj u suton, kamenu fontanu strasni miris cvijeća, dok sluti na kišu šljunčane puteljke u sutonu ranu.
Predgovor romana M Juračić “Tara”
Tara je pustolovni roman čija se radnja odvija u nekom dalekom, budućem vremenu nakon velike kataklizme u kojoj je iznenada nestala većina čovječanstva. Vrijeme je to u kojemu suvremena civilizacija i njezine tekovine postoje u tragovima, gube se iz svijesti ljudi i polako dolaze do one točke kada činjenice prelaze u legende.
Smiješni poeta 14.
Pisat hoće pošto poto pisat hoće i na silu deset pjesmica po danu da osvoji djevu milu. .
Smiješni poeta 7.
Dobra večer, ja sam pjesnik nemam muze, svoje vile njezine su lijepe usne pretjerano oštre bile.
Smiješni poeta 2
Slušajte me svi po redu dok u ruci držim kredu vaš sam bog i profa vi ste katastrofa.
Oporo vino
Odavno ne proklinjem sudbinu što vrijedi kletva kad te sreća neće gode duši odbjegloj u tminu oporo vino i ugasle svijeće.
