Načeo me život, načeo svaka bora tvoje zloće znak ali ja te volim beskrajno kao Boga, pakao i mrak.
Arhiva > Marija
Osvrt na pjesmu Ivice Grgića ” Ludi mjesec”
Ludi mjesec U zimskoj noći punoj bijelog inja dozivam te kroz daljine snene u peći vatra već polako tinja i na zidu čini razigrane sjene. U sjenama tražim obrise ti tijela tako si bajna i lomna u struku dok vani sije mjesečina bijela prepun čežnje k tebi pružam ruku.
samo zvijezde
Dodirnuli smo najmračniju točku vrata pakla s tobom sam dotakla pokucavši ušao si lako ja u strahu od njih se odmakla.
More moje
Nimam volje, nije fjaka oko jidra tek tuge se pletu iznad mora, moga mora igra pjene opet svira sjetu.
Noćas boli mjesečina
Noćas neću reći ništa noćas ću da šutim noćas boli mjesečina ja odlazak slutim.
Sanjarenje
Kada mjesec pučinu dotakne i prospe srebro preko njene pjene na bijelom žalu uvijek možeš vidjet dvije nepomične, zagrljene sjene.
Kuda odlaze mačke
Dugo me dugo, gledao u oči moj žuti mačak morao je poći. On je znao, a i ja sam znala u tome trenutku srce bih mu dala.
