Kada mjesec pučinu dotakne
i prospe srebro preko njene pjene
na bijelom žalu uvijek možeš vidjet
dvije nepomične, zagrljene sjene.

Njena je glava njemu na ramenu
njemu ruka oko njenog struka.
Miris bora i smola se toči
posve tiho bez ijednog zvuka.

A kad mjesec oblaci prekriju
sve do njegovog zažarenog ruba
dvije sjene u visinu krenu
i nestanu u jednome trenu.