Ponekad, kad probude se vode
i zamiriše bagrem bijeli
pronađem staze što do srca vode
pređem liniju što noć od svjetla dijeli
Tišina, tišina me ispraća
I krenem, tako, putem
kojim se rijetko ide
slijedim tragove do
grada sjećanja
na putokazu tvoje ime piše
Tišina, tišina me ispraća
Na dlanu nosim usnulu zvijezdu
skrivam je od čuvara vremena
začuđeno gledaju me ljudi
Tišina, tišina me ispraća
julija
Josip Ergovic
katarinab
03/05/2012 at 11:21 am Permalink
Ponekad kada slika i miris donesu sjećanja rode se ovako lijepe pjesme. Posebno mi se sviđa refren koji pjesmi daje neku svečanu notu. Pozdrav Sumiko 🙂
03/05/2012 at 11:30 am Permalink
🙂
03/05/2012 at 12:40 pm Permalink
“predjem liniju sto noc od svjetla dijeli
tisina, tisina me ispraca”
Linija svesti, zelje, maste, nade, secanja!
Pozdrav Suniko 🙂
03/05/2012 at 2:14 pm Permalink
ttišina je podatna ,u njoj se što šta ,i ona se gnjizdi u nama a onda nemilice nastaje pjesma koja spašava ,lijepo
03/05/2012 at 3:35 pm Permalink
Ako me sjećanje ne vara ovo je prvi put da vidim prisustvo rime u tvojoj pjesmi, sve pohvale, pozdrav Sumiko !
03/05/2012 at 4:43 pm Permalink
Jako dobra pjesma, riječima koje imaju svoju ljepotu u pjesništvu 🙂
03/05/2012 at 6:05 pm Permalink
I krenem, tako, putem
kojim se rijetko ide
slijedim tragove do
grada sjećanja
Čudno djeluju ti gradovi sjećanja.Prelijepa pjesma.
03/05/2012 at 7:31 pm Permalink
Vidis kako tisina zna biti rjecita 🙂 Romanticno in stilski dobro uokvireno.
Srdacan pozdrav!
04/05/2012 at 2:05 am Permalink
zanimljiva i dobra,,sto rece marija refren je sjajan..
04/05/2012 at 7:43 am Permalink
i tišina je zadivljujuća..:)