U nevakat se prošetah zemljom Bosnom i sretoh čovjeka sa finim manirima koji je plesao na jednom sunčevom zraku i mirisao na jabuke Ko si Ti upitah Nekad bijah sretan reče ali me u vojsku pozvaše pa na nadgrobni kamen uklesaše mjesec, zvijezdu, krst i mač a ratar bijah a ne vitez Zato plešem da […]
Arhiva > sumiko
Bijele ceste
U starom parku još mirišu borovi i vjetar sanja u krošnjama breza Umornim drumovima došao sam iz zaboravljenih snova da ti kažem da te volim
Kuda idu usamljeni ljudi
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone
San ljetnje noći
U vreloj ljetnjoj noći hodam baščaršijskom kaldrmom zastajkujući pored ćepenaka sa kojih su kiše saprale i vjetrovi odnijeli tragove prošlih ljubavi.
Obična ljubavna pjesma
Kroz paučinu sjećanja posmatram kako izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru Pa sklapam uspomene na pokisle parkove i jata malih ptica,
Moja ljubav je ptica
Na ulicama nepoznatih gradova, kao stari, isluženi, mornar koji traži sretnu luku pronalazim slike sretnih sjećanja Moja ljubav je ptica krila su joj vjetar niko ih ne može zavezati,
Pusti nek traje
Nema više strasti u pogledima staraca koji igraju karte u kafani preko puta Vrijeme ih je naučilo
Ramazan miriše našom čaršijom
Ramazan miriše našom čaršijom i duša želi da bude čista kao ova hartija čiju bjelinu skrnavim riječima ukradenim iz misli mladog derviša koji se, zagledan u mladi Mjesec izvijen nad gradom, iskrada iz tekije i pušta papirnatog zmaja
Poslednji ples
Ne pamtim riječi samo muzike se sjećam i igre svjetlosti u očima Poslednji ples na maturskoj večeri
Prah djetinjstva
U sjeni lipe, gdje smo nekad, dolazili na male noćne razgovore vrijeme je stalo kao balerina koja je zaboravila korake predstave
