Ostavi me noćas, samog, ispod golih zvijezda na srebrenoj cesti nizvodno od tuge
Arhiva > sumiko
Predugo je čekala
Predugo je čekala da je ljubav pozove da je primi u svoje naručje da je okiti stihovima
Ti si spavala
Toga jutra kada sam napuštao grad koji je bio moj dom pratilo me do stanice nekoliko dobrih ljudi skrivajući nelagodnost zbog činjenice da su svjedoci moga izgnanstva
Ako odeš
Ako odeš neću ti oprostiti ni zbog starih dobrih vremena ali ni stara dobra vremena ne mogu zaboraviti Jer ljubav je u srcu voda bistra, duboka koju, ponekad, razum zamuti
Kao sjetna pjesma
Kao sjetna pjesma usamljenih svirača što sviraju svu noć ušla si u moju tugu Nosila si plavu haljinu i mirisala na dugu
Krik
Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol
Ponekad
Ponekad se sjećam lukova jednog mosta zagledanog u nebo kao duša ciganska i liježem u postelju uz muziku koju volim
