Kao sjetna pjesma usamljenih svirača što sviraju svu noć ušla si u moju tugu Nosila si plavu haljinu i mirisala na dugu
Arhiva > sumiko
Krik
Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol
Ponekad
Ponekad se sjećam lukova jednog mosta zagledanog u nebo kao duša ciganska i liježem u postelju uz muziku koju volim
Na šta me podsjeća kiša
Nema uputstva za pisanje poezije riječi dođu odu ili ostanu da nam kažu nešto o životu kao učitelj učeniku
Bez riječi
Noćnu tišinu razgoni glas mujezina i zriju bijele šljive Mjesec zalazi pa se vraća prohladan kao rastanak Suza koja visi na mom srcu kao rosa na trnu divlje ruže postaje sve starija I sve je više bola u njoj koji se ne može iskazati riječju Jedino šutnjom on se može naslutiti
