Kad umore se stihovi od šetnje pejzažima

i suton kad sakrije poznate nam staze

znam, voljet ćeš me još

u jesen što korake isprepliće

pjevušenjem kiše i sanjama usnulih trava,

a sjeta mirisom razbije hladnoću dugih večeri,

voljet ćeš me još,

za vatru dogorjelu u očima

kad više ne bude dovoljan samo osmijeh,

a ruke umjesto zagrljaja potraže oslonac

voljet ćeš me još.

 

Jer ova ljubav veća je od nas

i diše i voli i trpi za oboje

kad nije lako disati,

kad nije lako voljeti,

a trpjeti se mora.

 

Sve ovo vrijeme gradila je bedem

da zaustavi sile zla

i dok  njena svjetlost sja

prepoznat ćeš me u mraku

i onda kad više ne budemo isti ljudi

i znam, voljet ćeš me još.