Kad umore se stihovi od šetnje pejzažima
i suton kad sakrije poznate nam staze
znam, voljet ćeš me još
u jesen što korake isprepliće
pjevušenjem kiše i sanjama usnulih trava,
a sjeta mirisom razbije hladnoću dugih večeri,
voljet ćeš me još,
za vatru dogorjelu u očima
kad više ne bude dovoljan samo osmijeh,
a ruke umjesto zagrljaja potraže oslonac
voljet ćeš me još.
Jer ova ljubav veća je od nas
i diše i voli i trpi za oboje
kad nije lako disati,
kad nije lako voljeti,
a trpjeti se mora.
Sve ovo vrijeme gradila je bedem
da zaustavi sile zla
i dok njena svjetlost sja
prepoznat ćeš me u mraku
i onda kad više ne budemo isti ljudi
i znam, voljet ćeš me još.
julija
Lav
Tonka
23/12/2020 at 10:41 am Permalink
Poštovani gosp. Bekavac,
inspirirana vašim stihovima ali i životnom pričom, ova pjesma jednostavno se nametnula i nadam se da ćete mi oprostiti što sam bila toliko slobodna da je napišem i objavim. Hvala unaprijed! Lp.
23/12/2020 at 11:17 am Permalink
Ne, draga Gabi, hvala što ti se sviđa moj stil pisanja pjesme.
Ako imaš vremena pođi na video zapis mojih slika, i promocije knjiga.
https://www.youtube.com/user/dinko1941/videos
23/12/2020 at 2:41 pm Permalink
Krasno, Gabi!!! Baš se lijepo nadovezuje.
23/12/2020 at 6:15 pm Permalink
Gabi, prelijepa pjesma, puno nježnosti i pjeva u meni i nakon čitanja.
Lp.
23/12/2020 at 8:23 pm Permalink
jako dobri stihovi
i znam, voljet ćeš me još.
kraj poseban.
veliki pozdrav gabi
26/12/2020 at 2:30 am Permalink
Lijepo .Pozdrav!