Kada pomislim
Da te mogu izgubiti,
Duša se moja
U more suza pretvori,
Tuga me preplavi,
Plačem kao dijete
Ostavljeno na sprudi vremena
Duša se moja u tebi ogleda,
U tebi se raduju ptice, nebo i zvijezde,
Utonuti u tebi na kraju čekanja
I dugih večeri,
Duša se nada.
Kada samo pomislim
Da te mogu izgubiti,
Pusta me zemlja težinom
O tlo pritišće,
Moja davna ljubavi,
Moja beskrajna radosti,
Plačem kao dijete,
Samo, na sprudi vremena…
25/11/2012 at 4:25 pm Permalink
”Samo, na sprudi vremena…”
lijepo napisano
puno pozdrava
sfd
25/11/2012 at 4:48 pm Permalink
Lijep lagan stil. Ponavljanje unosi melodiju u stih. Lijep pozdrav 🙂
25/11/2012 at 5:19 pm Permalink
Sprud vremena odnosi sve pa i nas, samo pjesme mu odolijevaju.
Lijepo Senka.
26/11/2012 at 6:31 pm Permalink
Lijepa pjesma Senka !
Pozdrav!