“Idila. Gotovo bajka. Pričica za djecu, reći će oni koji ne vjeruju u ljubav, zar ne mila moja Nina. Samo tvoji roditelji i ja znamo kroz što si sve prošla u svom životu oslonjena samo na svoj urođeni instinkt za razlikovanje dobra i zla. Nisi upoznala roditelje, ali ostavili su ti u nasljeđe hrabrost. Probijala si se kroz život sanjajući. Samo sanjari mogu sačuvati u sebi ovakve osobine kakve ti posjeduješ!”

Nina je slušala njegov glas, uživala u uzajamnoj bliskosti duha i tijela. Znala je da je Mateo također rano ostao bez roditeljske ljubavi. Plašeći se boli kakvu osjećaš nakon gubitka najdražih, bježao je od situacija u kojima bi mogao dati emocijama na volju. Predao se radu, ambiciji, putovanjima.

Zašutjeli su, uživali u tišini, u toplini isprepletenih tijela. Disali su isti zrak, zrak ljubavi.

Noć je klizila polagano iznad vrhova gore, gdje se je već nadziralo buđenje novog dana. Grimizna crta je nagoviještala lijep dan.

Mateo se prvi probudio. Nalaktio se i promatrao Ninino nježno lice. A onda mu pogled odvrati pomak plahte na njezinom tijelu. Malena kvržica je uzdizala plahtu, pomičući se lagano. Stavio je ruku na njen trbuh i u jednom trenutku osjetio micanje ispod dlana.

“Hej Nina, buđenje, dijete se probudilo!” Vikao je kao da će beba svaki čas izaći ispod plahte. Nina se odmah probudila i vidjevši ga tako veselog, nasmijala se iz sveg glasa.

“Beba te pozdravlja –progovorila je gledajući ga zaljubljeno. Bilo je zanimljivo promatrati njegovo iznenađenje u očima, a istovremeno oduševljenje.

“Naša beba!-uhvatio ju je digao iz postelje i držeći je u naručju zaplesao po sobi.

“Ja ću postati tata!” vikao je. “Ljubavi, ne mogu vjerovati !”

Mateo  se je i dalje ponavljao s veseljem.

” Da postat ćeš tata! Bit ćeš najzgodniji tata na svijetu!” Nina se prepustila zajedničkom oduševljenju. Gledala je Mateove smaragdne oči i vidjela u njima neizmjernu ljubav.

” Nina, nikada više nemoj pobjeći od mene! Ma što vidjela, ma što te zbunilo, od sada nadalje sve moramo odmah razjasniti! Vrijeme nam nije darovano da se uzalud troši! Našli smo sreću kad je nismo tražili. To je poseban znak koji moramo poštivati. Sve zablude su iza nas. Glavno je da sam te pronašao.!”

“Da, istina! A kako si me pronašao, na koncu?”

“Zahvaljujući tvojim kolegama iz firme. Doduše, digao sam ih na trik. Kao, trebam te radi nove reportaže. Ivan je bio toliko susretljiv pa je rekao da posao radiš od kuće i da te potražim u obližnjem parku ako te ne zateknem kod kuće. Naravno,  nisam odao tko sam.” Šeretski se nasmijao i namignuo joj uz naklon.

“Ha, Ivan? Dobri moj „Juda“. Dosta je bilo, naše dijete se buni, gladno je, a i majka. Ti, oče? ” Pomilovala ga je po oštroj, neobrijanoj bradi.

“Naravno, da bi obitelj bila sretna, mora biti i sita!” Šalili su se i tako razdragani ušli u blagovaonicu, gdje su ih već čekali Ninini roditelji.

” Dobro jutro, djeco! Jeste li se odmorili?” Matko je namignuo zetu, svjestan i sam da nisu spavali dobar dio noći.

“Trebali ste ga vidjeti samo kada je uočio da se beba pomakla! Dobro da me nije odvezao u rodilište!” Nina je zadirkivala veselo i gladila svoj trbuh, kako bi barem malo umirila vrpoljenje bebe. Sada joj njezini udarci i nisu bili ugodni, pogotovo ne kada bi joj “poduprla rebra” . Beba, kao da je voljela majčino maženje, pa bi se primirila.

Matku se Mateo sve više dopadao. Vidio je u njemu mladića koji se bori sa sudbinom i usprkos tomu što mu često nije bila naklonjena, pobjeđuje prepreke.

Ovo je za Ninu bio jedan od najveselijih doručaka. Prepričavanje dogodovština, šale, zezanje… Sve ju je to obnovilo, regeneriralo… Ponovno je osjetila onaj prijeko potreban mir u sebi.

 U jednom trenutku iznenađeno su pogledali Matea kada je ovaj naglo ustao i primio Ninu za ruku.
“Želio bih vas nešto zamoliti! Objasnio sam vam koliko volim Ninu i ovu bebu . Zavolio sam ju nakon prvog susreta, onog dana kada je pobjegla iz ovog grada na otok. Voljet ću je do kraja svog života, a postoji li drugi život , onda i do kraja tog života. Sada slijedi najvažnije: prosim ruku vaše kćeri, naravno, ako ona pristaje.”  Mateo je napeto gledao  iznenađena lica troje ljudi.

“Onda Nina, što kažeš? Zavrjeđuje li ovaj mladić tvoju ruku ili ne ?  Matko se je prvi snašao.
“Dala sam mu mali prst, a on bi sada ruku. Što će mu moja ruka?” Prihvativši šalu, Nina je znala odgovor..

“Pruži ruku da ti pokažem!” Mateo je kleknuo pred nju i iz džepa izvadio baršunastu kutijicu. Otvorio ju je i izvadio prelijep zaručnički prsten.

“Nina, hoćeš li se udati za mene?”

Suze radosnice su se pojavile u njenim očima, srce joj je ubrzano lupalo, pa je i beba postala nemirna.

“Hoću ,ljubavi, udat ću se za tebe!”

Mateo ju je čvrsto zagrlio. Iako se nadao ovakvom odgovoru, ipak je malo strepio. Laknulo mu je, blistao je od sreće.

Nina je gledala u prsten, simbol njezine budućnosti u kojoj će se ostvariti svi oni snovi o sretnoj obitelji. Njezino dijete će imati toplo ognjište u kojem će otac i majka imati pravu ulogu, a baka i djed nadopunjavat će idilu sretnog djetinjstva tako željenog malog bića, sve ono za što je ona bila zakinuta.

“Draga moja, sada je vrijeme da se vratiš tamo gdje smo započeli našu bajku! Čeka nas naš otok i dom kojem nije dovoljno sunce da ga grije. Falila si u svakoj prostoriji, a najviše mom srcu!

Nadamo se da ćete nas uskoro posjetiti, dragi naši roditelji!

“Naravno! Ipak, dat ćemo vam dovoljno vremena!  Budite malo sami, uživajte!” Oboje roditelja su shvaćali kolika je ljubav između njihove djece vidjeli su koliko su izgubili vremena zbog nesporazuma i šutnje. Da su barem razgovarali prije. Da barem  njihova kći nije toliko propatila i bila toliko ponosna i prkosna.  Da barem… Ma, sada je gotovo… Sada su tu, zajedno, pa neka prvo probave sve dane nedostajanja i razdvojenosti, a onda možemo razgovarati o posjetu.

Nina i Mateo su sretno stigli kući. Na ulaznim vratima su bila obješena dva kartonska Amora, s natpisom dobrodošlice. Dvorište je bilo prekrasno, baš kao što je Nina zamišljala. Šareno cvijeće u lijepo oblikovanim gredicama bilo je u punom cvatu. U predvorju se isticao veliki mozaik, pravo remek djelo. Dnevni boravak nadograđen zimskim vrtom, kao da se pružao u nedogled. Iznad kamina iznenađenje, njezin portret. Pogledala je Matea ne mogavši izustiti ni riječi.

Stajala je nasred prostorije uživajući u onome što vidi, kad odjednom u prostoriju nahrupi troje ljudi. Petra, Marijana i Noa oduševljeno su burnim pljeskom dočekali par.

Petra je čvrsto zagrlila Ninu: “Ljepotice, pobjegla si da pronađeš sreću! Ti si rođena za bijeg, ali mislim da si sada osuđena na doživotnu kaznu sa ovim nevaljalcem, koji te nije išao prije tražiti!”

Marijana je stajala po strani i  sramežljivo se približila. ” Nina, oprosti! Osjećam se krivom za svu patnju koju si pretrpjela ovih mjeseci!

“Ne, draga! Najveći krivac sam ja i moje nepovjerenje. Sve je baš tako kako je trebalo biti. Ponekad je bijeg koristan . Prvi puta sam pobjegla od prijevare i upoznala Matea. Drugi puta sam bježala od Matea misleći da me je i on prevario. I, dobila roditelje. Svi moji bjegovi vodili su u sreću. Da, ne znajući, bježala sam u sreću.” Objašnjavala je veselo Nina.

Marijana ju je iskreno zagrlila i poljubila. Svatko od nas dobio je
komadić sreće u toj priči.

Svi su sjeli za stol i veselo čavrljali. Nina i Petra su se odmah usuglasile da će jedna drugoj biti kume na vjenčanju i to zajedničkom vjenčanju.
“A sada, iznenađenje!” uzviknula je Marijana i otvorila vrata još jedne sobice. Nina je ušla u sobicu iz bajke. Nježna plava i roza boja stapale su se jedna u drugu. Draga Nina, htjela sam dječju sobicu urediti po svojoj zamisli, ali moj pametni bratić je izrazio želju da to učinite vas dvoje. Još jedan dokaz njegove neizmjerne ljubavi prema tebi.

-Marijana, rekao mi je – oduvijek sam te cijenio kao stručnjakinju za uređenje interijera, ali sestrice moja, očinstvo je nešto najveličanstvenije što će mi se uz vjenčanje za voljenu ženu dogoditi. Želim da majka i ja damo svoj topli dodir svakom predmetu u ovoj sobici.

“Ovo nisam očekivala ni u snovima!” Nježno zagrlivši Matea, Nina se je pomalo umorna naslonila na njega.

“Jesi li umorna?”

“Ne mogu stajati na nogama, koliko mi se spava!” Mateo se nasmiješio gledajući njene podočnjake, koji su joj poput naočala uokvirivali oči.

Pripreme oko vjenčanja su protekle brzo . Catering je naručen, cvijeće odabrano… A Nina je bila strašno umorna . Bližio se  termin, pa željela je da sve što prije završi jer skoro pa da nije više mogla vidjeti ispred sebe od stomaka. Bojala se je sama hodati po kući, a kada bi sjela, trebala bi joj pomoć da ustane. Najgore je bilo ustajanje iz kreveta, podsjećala je sebe na okruglu bubamaru, prevrnutu na leđa. Napokon je došao i taj dan. Vjenčanje je bilo skromno, ali romantično. U maloj crkvici okupila se razdragana skupina najbližih im ljudi. Uzvanici su sa mladoženjama nestrpljivo očekivali da se na vratima pojave dvije najbolje prijateljice, dvije prekrasne mladenke.

Ninu su do oltara pratili njeni roditelji, to joj je bila velika želja. Poput vile, koračala je u ružičastoj vjenčanici koju joj je poklonila Andrea. Petra je na sebi imala čipkasti bijeli kostim i u očevoj pratnji lagano prilazila oltaru. Vjenčanje je bilo emotivno, nije nedostajalo ni smijeha, a ni suza. Nina osjeti nelagodu u križima, a potom na izlazu iz crkve, jaku bol.

“Mateo, vrijeme je za bijeg! Mislim da beba hoće van!” dahtala je između trudova.

“Molim vas, brzo u bolnicu!”

Trudovi su bili sve češći.
Mateo je obavijestio Andreu da hitno nazove rodilište. Kada su stigli pred ulaz  osoblje je već čekalo sa kolicima. Ninu su odmah odvezli u rađaonu. Nakon dva sata, izašla je primalja noseći u rukama maleni zavežljaj. Čestitam tata, dobili ste lijepu i zdravu kćerkicu! Ugledavši to maleno stvorenje koje je sada mirno spavalo, to lijepo rumeno lišce, srce mu  ispuni radost i ljubav. Ubrzo su u čekaonicu nahrupili roditelji. Matku su suze tekle niz lice. Prvi puta je držao bebu u rukama. Njegova unuka, malena Stella se samo promeškoljila u djedovom naručju i nastavila spavati,

Držeći u naručju svoju malenu djevojčicu, Nina je znala da je najsretnija osoba na svijetu.

Mateo je nježnim poljupcima obasipao čas svoju suprugu, čas malu kćerkicu.

Još jedan uspješan bijeg pravo u zagrljaj sreće.

KRAJ