Pitam se zavidim li vetru kiši što mi kradu dodir tvoj.
Kategorija > Ljubavna
uzdah
Klizim po dahu u tvoju mrežu dodira dok se prelama miris strasti mrseći požudu prosutu po tjelima . Ponirem gladan tebe opora žudnja toči tjelima odaje te uzdah u kosu upleten skita višnja u rukama zrela. Nestajem obojen tintom duše zaneseno rasipam strasti natapajući usne u tvoje tjelo postajem čuvar tvog uzdaha.
Točka susreta
Moje bijelo jedro opet bura tuče tvoj umorni vranac ravnicom se vuče. Vrijeme naše, mili, kroz prste nam bježi mene mori sunce, kod tebe već sniježi. Naši pravci nikad ukrstit se neće što jurimo brže, daljine sve veće.
žedan tebe
Tiho pijem te žedan svake kapi žudnje tvoje. Teško odolevam gutljaju kao zemlja raspucana radosti života. Teško izviru nade uzvodno od dodira čežnje moje. Tiho pijem te iz svoje kože kap po kap.
Ja ne znam
Ja ne znam ljubit kao lahor nježno u srcu mome cvrkut nećeš naći i tek što sreća obasja ti čelo već će za obzor kao magla zaći. Tražit ćeš sunce, anđeosko krilo blagost i sreću, nebeski dah ničeg tu nema, tu vjetri pušu sve su to snovi, sve je samo prah. . Marija Juračić ” […]
želim
Želim da dotaknem tvoj osmjeh krilima leptira kad kreneš sa zvukom gitare negdje niz polja višanja.