Moje bijelo jedro opet bura tuče
tvoj umorni vranac ravnicom se vuče.
Vrijeme naše, mili, kroz prste nam bježi
mene mori sunce, kod tebe već sniježi.
Naši pravci nikad ukrstit se neće
što jurimo brže, daljine sve veće.
9 komentara za "Točka susreta"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Josip Ergovic
katarinab
09/06/2012 at 9:07 am Permalink
Sjećam se ove tvoje Marija, kraj je posebno dojmljiv, paradoks upakiran u misao i stih, jako dobro, pozdrav Mare i 🙂 za tebe !
09/06/2012 at 9:56 am Permalink
Svijesna trenutka razilaženja ,
a može li se protiv toka koji udaljava dvoje?
Lijepa pjesma!
09/06/2012 at 11:01 am Permalink
Marissa, Jim, hvala. 🙂
Jim, naoko je paradoks, sve ovisi o putanji. Veliki pozdrav prijatelju 🙂
09/06/2012 at 12:42 pm Permalink
No uvijek tu negdje u sredini, između dva nepremostiva svijeta … opstaje čežnja, a čežnja piše lijepe stihove.
Uživaj u danu !
09/06/2012 at 3:33 pm Permalink
Ima tu, Marija, još jedan paradoks u paradoksu. Svemir je… kažu oni koji znaju… zaobljen, pa stoga… što brže juriš i udaljavaš se jedan od drugoga to ćeš se i prije sresti. Mada se ta pjesma može isčitavati i na način…”…a lipo san ti govorila da se ne udaješ za slavonca”.
Veliki pozdrav!
09/06/2012 at 6:35 pm Permalink
Kad se izgubi putanja, brzina je nece naci, ni stici svoj cilj.
Moze i zadnja Gortanova teza, nekako se moze najlakse opravdati!
Lepa pesma Mare.
Jos nesto bih da pomenem!
Srecan rodjendan i sve najlepse!!!!!!!!!!!!:-):-)
09/06/2012 at 6:46 pm Permalink
Hvala draga poetska družino. 🙂
– Gortane, a uvik valja slušat mater 🙂
09/06/2012 at 7:45 pm Permalink
Sve nesto kontra Mare 🙂 Kad ne ide onda stvarno ne ide. Dobro ti je ovo sa geometrijom na kraju.
Lijep pozdrav!
09/06/2012 at 7:52 pm Permalink
Marko, i Einstein je nešto o tome, a on je bio faca 20. stoljeća. Lijep pozdrav 🙂 🙂