Prazni smo… Na putu ničeg oprati nevidljivi ugašeni. Prazni smo… a kazaljka preklapa kazaljku. Prazni smo… Kao um bez nade šuplji nemi slepi. Prazni smo… a kazaljka još jednom preklapa kazaljku.
Kategorija > Misaona
šaman duše
Ponekad se zapitam Što čini svrhu moga života Postojanost Ili destruktivnost Opet ja o tuzi Oprostite profesore Đorđe Drugačije ne ide Trnje zle kobi raste mi iz noktiju Podupirem ju sa štapom za štrik
suze
Suze same krenu od sreće od tuge klize ko po staklu za nekim zbog nekog. Suze iskreni delić duše peku hlade bole vole te male iskre duše gole. Suze uvek ostave trag na licu u duši na srcu trag nečeg dubokog iskrenog trag ljubavi.
lice života
Raspuklina lica krhka rastrgana jednim treptajem pije gorčinu pogleda nečujno seče višak besa u nemoći
Da je malo pričekala
U bocu razbijenog grlića u koju se više ne može uliti ni ulje ni vino utakla je žutozelenu grančicu nara i osudila je na umiranje da je malo pričekala da je možda bi spoznala
Očaj, predah ili rezime
Noćas se smijala u snu grleno glasno dužinom kičme mjeri visinu zida klizeći njim prema dolje dlanom razlama vlastitu težinu zaustavlja tijelo u čučnju i glasno odahne neki dio nje je sagorio još ne zna koji
san u kojem Bog sanja
Skrio sam se u okviru jedne slike Bože ne kidaj mi korice života Ruke su jake A tijelo se kreće po skliskom putu Nema više noći koje sam Lako prespavao
Predaja
Ako i spalim glad za riječima ne bi prsti odoljeli mekoti pepela iz tragova na jagodicama bih opet iščitala pjesmu …. Jer šarmu inspirativne ljepote samo se treba predati lakoćom istovjetnoj predavanju kišne kapi rijeci
